Spomenici kulture na ovom području
Nedaleko od hrvatske metropole Zagreba, točnije dvadesetak kilometara, smjestilo se Dugo Selo, na rubovima posavske ravnice i blagim padinama prigorskog kraja, blago dodirujući moslavačke prostore. Taj prostor ima izuzetno prometno-geografsko i gospodarsko značenje. Smješten je između dva planinska bastiona: Alpa i Dinarida. Veza je između Jadranskog mora i Panonskog zaleđa. Dugo Selo zauzima 223 km2, a sastoji se od 48 naselja. Na sjeveru graniči s općinom Zelina, na istoku sa Vrbovcem i Ivanić-Gradom, na jugu s rijekom Savom i Velikom Goricom dok je na zapadu grad Zagreb, a na zadnjim padinama Zagrebačke gore Sesvete.
Ovo je područje umjereno kontinentalne klime. Mrazevi i snijeg su prekidani toplim razdobljima, a snijeg nije dugotrajan. Temperature su najniže u siječnju, a najviše u srpnju. Na prijelazu iz rujna u listopad je najveći pad temperature. Temperatura počinje iznad 5°C polovicom ožujka i traje oko osam i pol mjeseci, do druge polovice studenog, a temperature iznad 10°C traju oko šest i pol mjeseci od prve polovice travnja pa do druge polovice listopada. Sušni period (temperature od 20°C ili više) traje oko mjesec dana, a počinje krajem prve polovice srpnja. Po Koppenovoj klasifikaciji klima ovo područje spada u "C" klimu.
Tlo je važan faktor za razvoj ratarske i stočarske proizvodnje. Zbog geografskog položaja u središnjoj Hrvatskoj na ovom području nalazimo tri vrste tla:
- Najveći dio zauzimaju podzolasta tla u raznim prelaznim formama, koje je teško razgraničiti jer i malene visinske razlike uvjetuju različitost intenziteta hidrogenizacije i podzolacije. Ova tla nastaju zbog vlažne klime, i tu se voda dulje zadržava, jer je mehanički sastav tla ilovasta glina s jako malo pijeska. Tlo se jako polagano suši, pa se ne može na vrijeme osušiti, no unatoč tome ovdje dobro uspijevaju kupus, krumpir, pšenica i drugo
- Uz Lonju i podalje od Save nalaze se livadasta i močvarna tla gdje dobro uspijevaju travne smjese za hranidbu stoke, ali i druge kulture.
- Uz rijeku Savu, u ravnoj Posavini je recentni aluvij - vrlo kvalitetno tlo. To su pješčano šljunkaste naplavine, gdje uspijevaju sve vrste kultura, a naročito kukuruz.
Zanimljivo je da u rijeci Savi i na obalama ima šljunka samo do sela Okunšćak, a nizvodno je samo pijesak. Zbog toga se do tog sela Sava razlijevala iz svog korita, i nikada se nije znao pravi tok, a nizvodno od Rugvice je u svojem toku. Zbog toga je bilo predviđeno da će se rječna luka za grad Zagreb graditi u Rugvici, do kuda je Sava s malim hidrozahvatima plovna.
Prema popisu iz 1981. godine na ovom području živi 17.802 stanovnika. Podatci iz 1979. govore da se na temelju sintetičkih pokazatelja općina Dugo Selo nalazi na 27 mjestu po razvijenosti u tzv. SRH sa 98.1 stupnjem razvijenosti, odnosno na trećem mjestu u ZOZ iza općine Ivanić-Grad i Kutina. Ukupno društveni proizvod iznosio je 1,240.081 din, korigirani ukupni nacionalni dohodak 1,323.921 din, što po stanovniku iznosi 74.369 din. U društvenom sektoru poljoprivrede općina je imala 9.690 h ili 44% površina, po čemu je spadala u sam vrh tzv. SRH. Dosta je bila razvijena individualna poljoprivreda i stočarstvo. Na području općine je bilo 43.674 komada peradi, 8.309 svinja, 5.687 komada goveda, 555 konja i 104 ovce. 1997. godine Dugo Selo dobiva status grada, a danas broji preko 20.000 stanovnika.
Najstariji zapisi o ovome kraju sežu iz 1209. godine, u povelji kojom kralj Andrija II. uzima u svoju zaštitu hrvatske redovnike, božjake ili templare. U povelji nabraja sve posjede križara u Hrvatskoj, te spominje kako je istom redu darovao "terram etiam sancti Martini" - zemlju svetog Martina. Također spominje i crkvu koja je 1209. postojala nedaleko od imanja Božjakovine, crkvu svetog Martina na Martin Bregu. Martin Breg je vjerojatno bio svetište Hrvatima i prije pokrštavanja, što dokazuje naziv sela Kozinščak na istom brdu, jer su stara svetišta obično nazivali po "kozi" da ga poruže. Kanonska vizitacija iz 1642. godine govori da župi u Prozorju, gdje je bila crkva, pripadaju Banja Sela, Črnec, Dvorišće, Ostrna (Velika i Mala), Jendrilovci (Andrilovec), Glavnica, Kopčevci, Kozinščak, Laktec, Linterjevci, Lukarec (Lukarišće), Meglovci, Mikulinci, Sela (Dugo Selo), Svetomartinci (Prozorje), Šaškovec, Trebovec i Veprovica (Leprovica).
Ukinućem templara Božjakovina postaje vlasništvo reda ivanovaca, 1490. godine prelazi u ruke raznih feudalaca, 1541. dolazi u vlasništvo obitelji Zrinski, a od 1685. uvedena je u posjed obitelji Drašković. U njihovom posjedu ostaje do 1858. godine, a 1896. kupuje ju austrougarska vlada.
Božjakovini su pripadala sva sela na sjeveru do Helene, na jugu do
Save, na istoku do rijeke Lonje, a na jugozapadu do Črnca; svega 26 sela
s kmetovima među kojima su i Sela (Dugo Selo), te vinogradi. Uz težak
život kmetova u ovaj kraj stalno provaljuju Turci. 1591. godine došli su do Božjakovine i
Kraljevca, zauzeli 26 tvrđava i tvrđavica, spalili i opustošili stotinu sela i
odveli u ropstvo oko 35 tisuća Hrvata. Dugo Selo se također sudjelovalo
u velikoj buni Matije Gupca.
Na početku stoljeća ovo je izričito poljoprivredno područje, sa
sitnim seljačkim posjedima. Tek tada se stvara prva industrija - mlin u
Dugom Selu 1908., u Brckovljanima 1917., u Božjakovini ciglana i pilana
1920. godine. 1896. godine Božjakovina posjeduje:
- središnji majur Božjakovina s majurom Dvorišće, te kompleksima
"Krči" i "Gališće" u površini od 800 katastarskih jutara
- majur Ostrna od 550 kj
- kompleks "Čret" udaljen od Božjakovine 18 km u površini od 950 kj
- rudina "Otok" blizu Čreta od 200 kj
- vinograd Hrebinec
- vinograd Jakob
- bezbroj raštrkanih parcela
Od ukupnog posjeda livade sačinjavaju 860 kj u Čretu, 115 kj u Otoku, 107 kj u Podmatkeri, 139 kj u Božjakovini, 42 kj u Ostrni. Šume zauzimaju 86 kj u Božjakovini, 105 kj u Otoku i 34 kj u Jasenovcu. Vinogradi iznose 16 kj i zasađeni su plemenitim vrstama grožđa. 1906. godine vinogradi su davali 400 hl mošta i 10.000 kg grožđa od čega je 600 kg izvezeno u Beč, Prag, Lavov, Krakov, Graz, Drezden i Berlin.
U Božjakovini ima ukupno 202 krave, 55 konja i 163 svinje. Zanimljivo je da su radi pokusa čak s otoka Cipra nabavljeni jedan pastuh i tri magarice, a također postoji stado od 4 jarca i 10 koza. Ima 5 ribnjaka koji zauzimaju površinu od 4 kj i 1079 čhv u kojima se gaje šarani, štuke, patuljasti som i smuđ. Godine 1897. izvršen je pokus sa jeguljama koji nije uspio. Postoji i pčelinjak sa 42 pčelca. U Božjakovini radi i tvornica špirita. Za sve te poslove potrebno je dosta radne snage, ali stanovništvo okolnoga kraja nije dovoljno kvalificirano pa stručnjaci organiziraju tečajeve.
1920. godine osnovana je prva organizacija Komunističke partije u Ježevu. Ujedinjenje 1918. nije donijelo narodu ono što je očekivalo, pa je svoje nezadovoljstvo narod pokazao bježeći u "zeleni kader". Naročito živo bilo je u Oborovu, Ježevu i Brckovljanima. Raspoloženje političara u Dugom Selu vidi se iz zapisa učitelja u Nartu: "Općinski odbor s načelnikom Obadom odilaze s razlogom što nijesu voljni položiti prisegu kralju Petru." Takvo raspoloženje prisutno je za cijelo vrijeme stare Jugoslavije, a rat općina Dugo Selo dočekuje sa 7 organizacija KPJ, s ukupno 46 članova i dvije grupe SKOJ-a s 13 članova. Ljevičari u HSS-u su pod utjecajem članova KPJ, a oni djeluju preko partijske škole u Lukarišću, odnosno esperantskog tečaja u Dugom Selu. Preko Dugog Sela prebacuju se dobrovoljci u Španjolsku, gdje bjesni građanski rat. Sve je to nagovještavalo da dolazi novi rat. Već u prvom naletu njemačke avijacije, sat prije nego što je bombardiran Beograd napadnuta je i srušena željeznička stanica u Dugom Selu. Komunisti su dočekali rat spremni i već 23. prosinca 1941. napadaju domobransku posadu na željezničkoj pruzi kod lonjskog mosta u Prečecu.
Čitavim tijekom Domovinskog rata u jedinicama Hrvatske vojske, MUP-a, i u sastavima ostalih jedinica, poput HOS-a i sličnih, sudjelovalo je oko 2.000 naših sugrađana, što čini 10 % od ukupnog broja stanovnika bivše općine Dugo Selo. Poginulo je 18, a ranjeno 70 branitelja s ovog područja. Iz tog je vidljivo da je dugoselsko područje u ovom ratu dalo izuzetan doprinos. Tijekom rata stvorio se izuzetno kvalitetan časnički sastav. Značajan broj dugoselaca danas radi na vrlo odgovornim zadaćama u Ministarstvu obrane i Glavnom stožeru oružanih snaga RH i postrojbama HV.
Prva od mnogih dugoselskih dobrovoljačkih postrojbi utemeljena je 20. srpnja 1990. Glavni razlog njihova osnivanja bio je strah od vojarne "Dugo Selo", a kasnije im je postao glavni cilj zauzeće vojarne i skladišta "Prečec". Nažalost, zbog političkog dogovora s "JNA", kompletna tehnika je mirnim putem napustila vojarnu, što je bilo suprotno želji svih branitelja na blokadi. 15. rujna 1991. veći dio dugoselskih branitelja odlazi na novljansko ratište u sastavu 53. samostalnog bataljuna ZNG, a dio branitelja pristupa "A" brigadama ZNG. Dvanaestorica pripadnika sudjelovala su tijekom 1992. godine u obrani Livna.